Poslovni doručak o obnovljivoj energiji

Registracija

Novi hrvatski Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je na snazi od 1. siječnja 2016. godine, donosi mnoge promjene na polju obnovljivih izvora energije, između ostalih i pojednostavljene procedure. Novi sustav poticaja uključuje dva različita pristupa – tržišne premije i zajamčenu otkupnu cijenu za elektrane do 30 kW. Zakon također predviđa i osnivanje EKO bilančne skupine čiji voditelj će biti Hrvatski operator tržišta energije (HROTE), rekao je odvjetnik Josip Marohnić u svom uvodnom govoru na jučerašnjem poslovnom doručku u organizaciji Energetike.NET i odvjetnika Marohnića. 

Glavni problem koji investitori imaju s novim Zakonom je promjena s tarifnog modela na premijski, kaže Sabina Škrtić, bivša pomoćnica Ministra gospodarstva koja je koordinirala izradu novog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. Njezino je mišljenje da premijski model ima dvije svrhe: stvoriti pritisak na proizvođače tehnologije kako bi se cijene dodatno smanjile, i stvaranje tranzicijskog razdoblje prije istiskivanja poticanja OIE, dok je treći strateški cilj pronalazak više poslovno usmjerenog pristupa implementaciji projekata.

Kako ostvariti te ciljeve? Kako osigurati bezbolan prijelaz sa sustava poticajnih cijena na premijski model? Škrtić vjeruje da je to najteži zadatak svake vlade, dodajući da se ona odlučila za povećanje poticaja za biomasu i bioplin jer ta područja stvaraju potrebu za radnim mjestima. “Važno je da novac završi u domaćoj industriji”, dodala je.
Između 2012. i 2015. godine Hrvatska je investirala oko 4 milijarde kuna (533,3 milijuna eura) u OIE, od toga je 90% bilo uloženo u vjetroelektrane. “Zamislite što bi se dogodilo da je taj novac otišao u hrvatsko gospodarstvo. Bilo bi logično usmjeriti te resurse u područja koja će imati najstimulativniji učinak na hrvatsko gospodarstvo, kako bi novac ostao u zemlji”, objašnjava Škrtić.
Započeto je mnogo projekata koji su u sustavu poticajnih cijena, no koji nisu zapravo ostvareni, naglašava Škrtić. Nada se da nova vlada neće ponoviti greške svojih prethodnika, te će donijeti bolje odluke.

Iako je Hrvatska već u 2014. godini ostvarila ciljeve vezane za OIE postavljene za 2020. godinu, to ne znači da Hrvatska treba prestati ulagati u njih, objašnjava Morana Lončar iz HROTE-a. Navela je do sada potpisane ugovore za energiju - 119.027 MW za biomasu, 63.869 MW za bioplin, 744 MW za vjetroelektrane, itd. – dodajući kako kvota ipak još nije popunjena u slučaju malih hidroelektrana. Također je dodala kako je od tog dijela proizvodnje prošle godine najveći dio otpao na vjetroelektrane (71.4%), dok je ukupna proizvodnja autorizirane OIE iznosila 1.1 TWh.

Prema novom Zakonu, uloga HROTE-a proizašla je iz dvije javne rasprave – jedna za distribucijom tržišne premije, a druga za zajamčenu otkupnu cijenu (za proizvodne jedinice do 30 kW). HROTE će također biti nadležan i za novoosnovanu EKO bilančnu skupinu, koja će osigurati da se energija na tržištu prodaje po tržišnim cijenama, kaže Lončar.

Prerano je govoriti o zagušenju energije vjetra u Hrvatskoj. No, kako bi se osigurao kontinuitet, potrebno je uz izgradnju vjetroelektrana od 350 MW razvijati i pravni i tehnički okvir koji će omogućiti i dolazak novih vjeroelektrana od 400 MW, objašnjava Stjepan Čerkez iz Siemensa, dodajući kako hrvatski proizvođači OIE imaju stvarne šanse za uspjeh u regiji.

S druge strane, investitori upozoravaju na “zakonodavni tsunami” koji nitko neće biti u mogućnosti objasniti. “Još uvijek postoje mnoga nerazjašjena pitanja u novom Zakonu. Bit će još teže dobiti novac od banaka za financiranje projekata, ” upozorava Željko Lovrak. Škrtić pak naglašava koliko je bitno da se investitori i ostali sudionici na tržištu uključe u javne rasprave i izraze svoja mišljenja, dodajući kako je bez te dvosmjerne komunikacije teško donijeti prave odluke.
U međuvremenu, Dragutin Mihalić iz HOPS-a upozorava kako u slučaju OIE nije problem sama mreža proizvođača, nego uravnoteženost energije. Naposljetku, HOPS mora osigurati pouzdanost sustava, a 350 MW energije vjetroelektrana koje su trenutno u procesu izgradnje koštat će HOPS 50 milijuna kuna (6.67 milijuna eura) za troškove prebijanja. “Kako bismo pokrili troškove investicija na mreži koje smo naumili napraviti, morali smo dići zajam što je dovelo do ugrožavanja našeg posla, pristupne mreže i ljudi, ” naglasio je.